Povijest župe
O oltarnoj pali i srebrnom okviru Gospe Žalosne u Hrvacama
Naziv Gospa Žalosna prijevod je izraza Mater Dolorosa, uz kojeg se još koriste i nazivi Tužna Djevica ili Djevica od sedam žalosti, a na slikama se prikazuje kao ožalošćena majka Božja koja stoji uz križ ili oplakuje Kristovo tijelo. Kršćanska ikonografija prikazuje bogorodicu u nekoliko grupa motiva, od kojih motiv Bogorodice Žalosne pripada čuvstvenim prikazima Bogorodice. Događaj koji prikazuju slike gospe Žalosne nalazimo u Lukinom evanđelju:
„A i tebi će samoj mač probosti dušu“.
U 15. stoljeću (kao pandan pet rana Kristovih) ikonografija bilježi pet mačeva. Početkom 16. stoljeća, kao pandan sedam padova Kristovih pod križem, u ikonografiju se uvodi sedam mačeva. Tijekom 16. stoljeća mačevi zabodeni u Bogorodičino srce nestaju, a oko Njenog lika počinje se prikazivati sedam medaljona u kojima je prikazano sedam Bogorodičinih žalosti: Obrezanje Kristovo, bijeg u Egipat, žalost za dvanaestogodišnjim dječakom Isusom kada se Bogorodici izgubio jer je ostao raspravljati s pismoznancima u jeruzalemskom hramu, nošenje križa, raspeće, skidanje s križa, polaganje u grob.
Poticaj čašćenju Bogorodice, a samim tim i nastanku brojnih umjetničkih djela te tematike dalo je razdoblje kuge, gladi i rata, od 14. do 18. stoljeća, poput Kandijskog, Morejskog i posljednjeg velikog rata protiv Osmanlija i u vrijeme brojnih godina haranja kuge.
Oltarna pala Gospe Žalosne izložena je na južnom bočnom oltaru župne crkve Svih Svetih u Hrvacama. To je kopija prema slici Gospe Žalosne, autora Carla Dolcija (Firenca, 1616.- Firenca, 1686.). Drugi naziv za Dolcijevu sliku je Madonna del dito, budući da se ispod Bogorodičine draperije vidi samo jedan prst.
Dimenzije slike su 60 x 90 cm, a gornja strana ima lučni završetak. Naslikana je tehnikom ulje na platnu. Na slici je prikazano poprsje Djevice Marije blago spuštene glave nagnute ulijevo i prekrivene tamnoplavim maforionom ispod kojeg se nazire narančasti veo. Ruke su Joj sklopljene. Njene grudi probada mač, a ispod prikazane Bogorodičine draperije vidi se samo jedan prst. U dnu slike dva anđela pridržavaju natpis koji glasi: Stabat mater dolorosa, što je ujedno i stih iz crkvene pjesme Jacopone da Todija. Blažena Djevica Marija stoji pred jednoličnom tamnom pozadinom, a svjetlo na Nju pada iz lijevog kuta slike te obasjava Njeno lice i lica dvaju anđela. Njena svetost simbolizirana je svjetlošću koja se širi iza Njene glave. Bogorodičino blijedo lice naslikano je mekim linijama. Pogled Joj je usmjeren prema anđelima u dnu slike. Jedan od anđela prikazan je u poluprofilu, a drugi anđeo je gotovo u potpunosti promatraču okrenut leđima. Prikazani su kao putti (tal. putto- dječačić), ljupki, krilati i mali anđeli, kovrčave kose i rumenih debeljuškastih obraza.
“Okvir je nastao lijevanjem oko 35 kilograma srebra u ljevaonici u Blatu na Korčuli.”
Drveni okvir slike zamijenjen je 2005. godine srebrenim okvirom. Autor bogato ukrašenog okvira je splitski umjetnik Miroslav Falak. Okvir je nastao lijevanjem oko 35 kilograma srebra u ljevaonici u Blatu na Korčuli. Raskošni okvir ukrašen je potom poludragim kamenjem – u dnu okvira s lijeve i desne strane nalaze se po četiri koralja i centralnim tirkizom. U središtu donje strane je emajlirano crveno srce probodeno srebrnim mačem, vizualno naglašavajući bol Blažene Djevice. Lučni završetak s gornje strane okvira ukrašen je pleterom koji završava s po dva koralja sa svake strane.
Navedeno poludrago kamenje kao i izradu emajliranog srca probodenoga mačem izradila je zagrebačka radionica koja je poslovala pod nazivom Zlatni sjaj d.o.o. a njihov direktor Erne Lerinc došao ih je osobno ugraditi u okvir. Stručnu pomoć pri odabiru materijala i radionice pružio je župljanin Hrvaca koji se bavi prodajom zlatnog i srebrnog nakita u Splitu. S bočnih strana oblikovana su dva polustupa kojima se spiralno od baze do polovine stupa uvija trnje. Širina korpusa okvira je 120 mm.
Novčana sredstva za izradu srebrenog okvira omogućili su mještani svojim dobrovoljnim prilozima uz veliko zalaganje blagopokojnog župnika fra Frane Bilokapića. Okvir je blagoslovio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić 18. rujna 2005. godine u prigodi proslave blagdana Gospe Žalosne, na misnom slavlju koje se održava prve nedjelje nakon samog blagdana, pred nekoliko tisuća vjernika i hodočasnika iz Hrvaca i okolnih cetinskih župa.
O Župi Svih Svetih Hrvace
Ovu divnu prirodu, ljepotu ove župe i mjesta mnogi su zapazili. Izdvojimo dvojicu:
Dr. Vjekoslav Klaić piše 29. lipnja 1868. godine:
“Popodne pođosmo na čarobno Hrvatačko polje i do najljepšeg sela Hrvatce, koje se stere Sinju na sjeveru…”
dr. Ivan Bašić, prof. animalne fiziologije, rekao je:
“Selo Hrvace je jedno od najljepših sela u Hrvatskoj, njegove su ljepote i položaj jedinstven i veličanstven.”
Sredina župe je uzvisina Crkveni brijeg s kojega se pruža divan pogled na čitavu župu i dio Sinjske krajine. Tu je bila prva crkva – starohrvatska crkva – o kojoj nam svjedoče ulomci (ostaci) koji se nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Tu crkvu porušile su Osmanlije kad su zauzeli Cetinsku krajinu. Drugu crkvu su ponovno sagradili vjernici već 1686., čim su se oslobodili islamske vlasti. Treću, sadašnju crkvu sagradili su vjernici 1871. pod vodstvom vrijednog župnika fra Mate Vezilića. Crkva ima pet oltara. Najvrijednije što crkva ima su dvije svete, umjetničke slike Gospe Žalosne (Hrvatačke Gospe), koja je nastala iz škole Karla Dolcija krajem 18. stoljeća, te sliku Svih Svetih, koju je naslikao Francesco Maggioto 1790. Ove su slike najveći ures hrvatačke crkve. Hrvatačka župa bila je dugo vremena kapelanija (dio) župe Gospe Sinjske, kojom su upravljali franjevci Sinjskog samostana. Od 1757. broje se hrvatački župnici, kojih je dosada bilo 48. Podrijetlom iz župe dosad je poznato 24 svećenika (franjevca), od kojih je preminulo 13, a živih je još uvijek 11. Časnih sestara raznih redovničkih zajednica bilo je 37. Umrlo ih je 10, a živih još ima 27. Uz crkvu se nalazi staro groblje, a novo groblje s novom mrtvačnicom dvjestotinjak je metara južnije. Između crkve i novog groblja sagrađena je i nova župna kuća 1991- godine.
Vremenska crta
Prema maticama od 1818. – 2001. godine u župi Hrvace krštenih je 10.703, umrlih 6.861, vjenčanih 2.485.
U I. svjetskom ratu poginulo je 32, u II. 165, a u Domovinskom ratu 6. Ukupno 203.
Godine 1857. Hrvace broje 1286 stanovnika; 1900. godine 1784 stanovnika; godinel921. stanovnika je bilo 2137; godine 1948. 2026 stanovnika; godine 1953- bilo je 2602; godine 1971. stanovnika 2250; godine 1981. stanovnika 2402; godine 1991. stanovnika 2082 i godine 2001. stanovnika 1857.
Iseljenici u prekomorske zemlje: Australija (56 -151), Južna Amerika (15 – 60), Sjeverna Amerika (16 -74), te još u europske zemlje (75 – 267); ukupno 162 obitelji s 552 člana. Danas postoji 60 hrvatačkih prezimena.
U ovoj Monografiji još možete doznati o običajima u Hrvacima, školi u Hrvacima i Hrvatačanima (u mjestu i po svijetu s visokom stručnom spremom, koliko smo mogli doznati). Posebno ističemo najpoznatije Hrvatačane: Ivana Galica, promotora moderne umjetnosti u Splitu, Stjepana Rađana, hrvatskog pučkog književnika, fra Jerka Lovrića, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, a tu su i naši svećenici – mučenici fra Petar Paviša, fra Stanko Bradarić i don Ivan Šarić. Možete još pročitati poslovice i šale, o športu, gospodarstvu u Hrvacima, alkarima iz Hrvaca itd.
Knjiga je napisana i kao sjećanje na Veliki jubilej Kršćanstva, 2000-tu godinu, te kao sjećanje na 520. obljetnicu (1480.-2000.) prvog pisanog poznatog spomena Hrvaca -Hrowacza – 25. srpnja 1480. godine u Budimu (Budimpešti), u povelji hrvatsko-ugarskoga kralja Matijaša Korvina poslanicima Poljičke Republike (vidi sliku str. 61-62).
